Kako proizvodimo energiju i kako je trošimo

Energija ne samo da postaje sve skuplja, već i sve oskudnija. Iz oba razloga, ona se od čimbenika gospodarskog razvoja može pretvoriti u čimbenik usporavanja. Zato odnos društva prema načinu korištenja energije, u uvjetima svjetske energetske krize i specifičnih okolnosti u našem gospodarstvu, mora biti učinkovit.

Pod društvom se podrazumijeva cjelokupna zajednica pojedinaca u kojoj se na različitim razinama raspravlja i rješava pitanja iz energetskog sektora, odnosno na različite načine utječe na njih. Pri tome se također uzima u obzir činjenica da je puno teže provoditi dobro planiranu politiku razumne potrošnje energije nego politiku povećane opskrbe.

Zaštita resursa

Počinje sa zaštitom prirodnih resursa, koji će se koristiti u budućnosti, od bilo kakve štete jer se iz prošlosti sporo učilo, pa se školarina plaća iznova. Iznad nalazišta ugljena grade se objekti koji bi mogli onemogućiti njegovu eksploataciju u budućnosti i opteretiti ga visokim i nepotrebnim troškovima. Društvo ne bi smjelo ostvarivati ​​korist šteteći pojedincima, već mora pronaći način da pravodobnim djelovanjem spriječi suprotno. Isto tako, sadašnja generacija menadžera ne bi smjela teret svojih propusta i pogrešaka kao veliki trošak prebaciti na one koji će objekte graditi i koristiti u budućnosti.

Korištenje resursa

Sljedeći korak je iskorištavanje postojećih resursa. To je neosporno pravo zainteresiranih tvrtki. No, uživajući pravo, imaju i obvezu da to ne čine na način koji je suprotan interesima cjeline. Međutim, društvo mora dati pravovremenu izjavu o tome kako smatra da je korištenje razumno. Zašto ne postoji obveza dostavljanja plana eksploatacije ležišta nekoj instituciji na razmatranje i odobrenje (npr. Gospodarska komora, Udruga inženjera i tehničara i sl.)?

Aparati koji štedljivije troše energiju

U društvu se koriste mnoga dobra koja se napajaju energijom. Koliko se učinkovito troši važno je pitanje u novim uvjetima. Ako energija ima pravu cijenu u uvjetima tržišne konkurencije, potrošači će favorizirati one proizvode koji, uz ostale jednake uvjete, imaju manju potrošnju.

Komunalna potrošnja

Komunalne potrebe predstavljaju veliko područje potrošnje, koje kod nas iznosi preko 50% ukupne, au razvijenim zemljama preko 40%, tj. gotovo je jednaka industrijskoj potrošnji. Najveći pojedinačni potrošač unutar njega svakako je grijanje stanova i poslovnih prostora, čak do 80%. Da bi se postiglo što ekonomičnije korištenje energije, potrebno je djelovati u dva smjera. Prvo postići da potrošač dobije željeni oblik energije sa što manjim gubicima. U pravilu se to postiže sabirnim izvorima, toplanama i sl.

Treba napomenuti da se u TE (termoelektranama) energija ugljena koristi samo s oko 34%, au kombiniranim postrojenjima za proizvodnju toplinske i električne energije (TE-TO) do 70%. Drugi smjer je kako štedjeti energiju i što bolje iskoristiti toplinu. Prije svega, radi se o izolaciji zgrade kako bi gubici topline bili što manji, odnosno njezin učinak bio što veći. Neki kažu da su naši standardi preblagi i da su zato veliki gubici toplinske energije. Pravi odgovor je da su naši standardi usklađeni s europskim standardima i 2020 EPBD direktivom. Problem je što se standardi slabo poštuju.

Ekonomičnost rasvjete

Rasvjeta troši puno energije. Budući da je bilo jeftino, ekonomija rasvjete nije bila razvijena. Rasvjeta je nedvojbeno element udobnosti i arhitekture, ali za to ne mora biti skupa. Zbog brojnih nefunkcionalnih rasvjetnih tijela, ali da ispunjava svoju svrhu, a da pritom bude lijepa i ugodna.

Prijevoz

Poslije industrije i komunalnog sektora, promet je treći najveći doprinositelj u potrošnji energije. Ekonomske analize pokazuju da su transportni troškovi privrede u Hrvatskoj visoki u odnosu na europske zemlje. Prometne grane ne djeluju kao dijelovi jedinstvenog sustava prijevoza robe i putnika, već isključivo izolirano i često međusobno suprotstavljene. Spor rast najjeftinije rijeke, koja je cijelo vrijeme, od rata naovamo, bila na začelju, posljedica je slabosti ili nepolitike razvoja pojedinih grana ovog gospodarskog područja. To istovremeno ukazuje na slabost politike razmeštanja proizvodnih kapaciteta masovnim transportom na teritoriji Hrvatske.

Zanimljiv i poučan primjer je Japan koji je ustrajnom politikom razvoja, u pogledu kapaciteta i udobnosti sredstava masovnog prijevoza putnika u gradskom prometu, postigao da u Tokiju preveze 70% putnika.

Poljoprivreda

Četvrti potrošač po veličini udjela je poljoprivreda. Organizacija obrađivanog zemljišta izrazito je zaostala, nedvojbeno najzaostalija u Europi. Imanje je malo i usitnjeno. Posljedica takvog stanja je veliki ler koji traktori imaju tijekom obrade, idući od kuće do parcele i prilikom uključivanja povratka, koji doseže preko 50% ukupne prijeđene udaljenosti. To rezultira velikim ekonomski neopravdanim utroškom goriva.

Troškovi traktorskog uzgoja već su vrlo visoki. Daljnjim rastom realne cijene nafte one će postati još veće i nepodnošljivije. Iz toga proizlazi da postoje velike mogućnosti da se boljom organizacijom obradivih površina ostvare značajne uštede goriva i troškova po hektaru. To se može postići samo složenim procesom okrupnjavanja parcela i posjeda tijekom niza godina. Svrha ovog poglavlja je ukazati na moguće ili najvažnije pravce djelovanja za razumnije korištenje oskudne energije, a ne iscrpiti prednost.

Nova pogonska industrija

Industrija koja proizvodi energetsku opremu, robu koja koristi energiju za grijanje i rad postaje iznimno važna. Možda neće imati proporcionalno toliki utjecaj na industriju u cjelini i cjelokupno gospodarstvo kao što ima s motornom industrijom, ali će njegov utjecaj biti od slične važnosti. Vlastito tržište dovoljno je široko i stabilno da bude valjan oslonac takvoj industriji. S obzirom na tržišta za takve proizvode iu drugim zemljama, otvara se prilika za postupni razvoj snažne izvozno orijentirane industrije s dobrom bazom na domaćem tržištu. Bila bi to odluka od strateške važnosti čije bi eventualno donošenje i realizacija zahtijevala razvijanje promišljenog sustavnog rada i suradnje zainteresiranih organizacija, proizvodnje, projektiranja, istraživanja, uz svestranu podršku udruge i društvene zajednice. U pristupu postavljanja takvog cilja treba izvući pouku iz neuspješnog razvoja važnih dijelova te industrije u prošlosti, iskoristiti to iskustvo u budućnosti, a zatim napraviti inventuru svih stručnih snaga.

Zaključak

Postupno će postajati dostupni novi izvori. Što se prije uvedu, lakše će se prebroditi teškoće zbog nestanka nafte i plina, a kod nas i ugljena. To se posebno odnosi na zemlje koje su siromašne klasičnim izvorima, kao što je slučaj sa Hrvatskom. Prirodno je da se temelji na očekivanjima kompetentnih znanstvenika da će svijet u budućnosti svoje energetske potrebe zadovoljavati iz više izvora, neće u tolikoj mjeri ovisiti samo o jednom ili dva, kao sada, o nafti i plinu.

Sve ovo što se sada spominje kao najvjerojatnije, sunce i deuterij, vodik, oplodnjaci, biomasa itd., uz obnovljive izvore, puno su rašireniji na zemlji od nafte, plina pa čak i ugljena, a neki su prisutni posvuda. To znači ne samo da će Hrvatska morati rješavati svoje izvore, njihov volumen i strukturu, već prema tome koliko ih ima i kolika će biti njihova ekonomska vrijednost.

Autor teksta: prof. dr Dragan Škobalj