Zelena arhitektura i primjena ekoloških materijala

Život kakav poznajemo na planetu Zemlji ne bi bio moguć bez efekta staklene bašte.

Međutim, ljudske aktivnosti proizvode previše plinova velikom brzinom, tako da planet nije u mogućnosti apsorbirati i razgraditi višak tih plinova, zbog čega atmosfera postaje sve toplija.

Predviđa se da će, ako se stanje s emisijom štetnih plinova ne promijeni, temperature i razina mora na globalnoj razini rasti toliko brzo i na takav način da će poplave, suše i mnoge druge klimatske promjene nepovratno i drastično promijeniti naš način života i svijet kakav poznajemo.

Možda se pitate kakve veze arhitektura i gradnja imaju s klimatskim promjenama. Građevinska industrija jedan je od najvećih proizvođača štetnih plinova. Procjenjuje se da udio građevinske industrije u ukupnim emisijama plinova koji utječu na efekt staklene bašte iznosi čak 40% ukupne količine emitiranih plinova. To znači da bi se ozbiljnom primjenom principa zelene gradnje emisija štetnih plinova mogla drastično smanjiti.

Građevinska industrija također koristi oko 3 milijuna tona sirovina na svjetskoj razini.

Korištenjem ekoloških materijala u velikoj bi se mjeri mogli sačuvati neobnovljivi prirodni resursi kojih je sve manje. Isto tako, uporaba ekoloških materijala i principa gradnje mogla bi značajno smanjiti negativan utjecaj transporta, proizvodnje, ugradnje, eventualnog recikliranja i odlaganja građevinskog otpada na okoliš.

„Zelene” zgrade osmišljene su, projektirane i izgrađene tako da smanjuju utjecaj na okoliš i imaju pozitivan utjecaj na ljudsko zdravlje. To se postiže učinkovitom uporabom energije, vode i drugih sirovina, ali i smanjenjem otpada, onečišćenja i opće degradacije okoliša.

Jedan od načina za postizanje toga jest uporaba ekoloških materijala. Primjeri su materijali koji se ponovno koriste, reciklirani su ili su dobiveni iz obnovljivih izvora. Stvaranje zdravih unutarnjih prostora s minimalnom količinom štetnih i onečišćujućih tvari, primjerice uporabom materijala koji imaju smanjene emisije štetnih plinova, također je vrlo važno.

Dodatno krajobrazno uređenje oko ili na samom objektu može značajno utjecati na potrošnju električne energije za grijanje i hlađenje objekta, kao i na uporabu vode, jednostavnim odabirom biljnih vrsta koje zahtijevaju manje zalijevanja.

Ideja ekološke, odnosno energetski održive gradnje nije nova; naprotiv, koristi se otkad je čovječanstvo počelo graditi. Korištenje lokalnih i obnovljivih materijala, pasivnog solarnog dizajna i sličnih tehnika omogućavalo je našim precima relativno udobniji život.

Ekološka tematika u arhitekturi i građevinarstvu danas je najviše motivirana klimatskim promjenama, ali i uštedom novca, jer ekološka arhitektura često rezultira učinkovitijim procesom izgradnje te manjim naknadnim troškovima održavanja objekata.

Materijali koji se koriste u zelenoj arhitekturi imaju značajna termoizolacijska svojstva, energetski su učinkoviti, štede vodu i resurse te općenito smanjuju troškove samog procesa izgradnje objekta, kao i njegova korištenja. Jedan od najvažnijih kriterija kada su u pitanju ekološke karakteristike nekog materijala jesu njegove dugoročne performanse.

U ekološke materijale ubrajaju se reciklirani materijali, materijali dobiveni energetski učinkovitim procesima proizvodnje, obnovljivi materijali, obnovljeni ili ponovno iskorišteni materijali, materijali koje je moguće reciklirati, lokalno lako dostupni i trajni materijali, kao i materijali koji ne ispuštaju štetne plinove i nisu toksični te, naposljetku, materijali koji štede vodu i energiju.

Korištenje recikliranih materijala može zvučati neobično kada je riječ o građevinskoj industriji, ali proizvodi s recikliranim komponentama u zelenoj se arhitekturi koriste prvenstveno zbog uštede sirovina. Primjeri recikliranih proizvoda uključuju termoizolaciju izrađenu od recikliranog papira, recikliranih pamučnih proizvoda, recikliranog kamena ili recikliranog čelika. Ti su materijali učinkoviti jer je za njihovu proizvodnju potrebno manje kemikalija, energije i izvornih sirovina.

Materijali proizvedeni energetski učinkovitim procesima najvažniji su materijali u zelenoj gradnji zato što ne samo da zahtijevaju znatno manje energije za proizvodnju, nego istodobno mogu drastično smanjiti nepotrebnu potrošnju izvornih sirovina i emisiju štetnih plinova.

Kada se govori o ponovnoj uporabi materijala ili njihovoj mogućnosti recikliranja, najviše se misli na uštedu materijala i sirovina za proizvodnju, ali i na uštedu prostora na odlagalištima otpada. Materijali koji su na različite načine obnovljeni i popravljeni ili im je unaprijeđena kvaliteta i funkcionalnost u tom su smislu vrlo važni. Primjer takvih materijala su plastične stropne obloge za uporabu u interijerima. Primjeri materijala koji se mogu reciklirati ili ponovno iskoristiti u novoj konstrukciji jesu različite cijevi i vrata.

Trajnost upotrijebljenih materijala također je jedna od njihovih najvažnijih karakteristika i izravno utječe na energetsku učinkovitost objekta. Što materijali ili elementi dulje traju i zahtijevaju manje troškove održavanja, to su automatski učinkovitiji u smislu dugoročne potrošnje energije, a samim time i ukupnog ekološkog otiska objekta.

Uporaba lokalnih materijala, odnosno materijala koji su lako dostupni i „domaći” na određenom prostoru, značajno smanjuje troškove transporta i, posljedično, emisiju štetnih plinova tijekom prijevoza. Utjecaj na lokalne ekosustave također je mnogo povoljniji ako se koriste lokalni materijali.

Netoksični materijali i materijali s minimalnom emisijom štetnih plinova prije svega pozitivno utječu na zdravlje ljudi koji koriste određeni prostor, a zatim i na okoliš. Ti su materijali više nego poželjni i preporučljivi u ekološkoj gradnji jer poboljšavaju kvalitetu zraka i imaju značajno smanjenu količinu elemenata koji negativno utječu na zdravlje i atmosferu.

Kada se govori o uštedi električne energije i vode u ekološkoj ili zelenoj arhitekturi, misli se na smanjenu potrošnju tih resursa ne samo tijekom korištenja nego i tijekom izgradnje objekata.

Materijali koji se koriste osmišljeni su tako da smanje potrošnju i rasipanje vode te poboljšaju kvalitetu vode u zgradi i njezinoj okolini. Materijali koji štede električnu energiju uglavnom su odabrani tako da značajno smanje procese proizvodnje i gradnje te osiguraju energetsku učinkovitost objekta. Primjeri takvih materijala i elemenata su solarni paneli i pametni termoizolacijski materijali.

U vremenu kada ljudske aktivnosti proizvode sve više štetnih plinova i time pridonose pojačavanju efekta staklenika i zagrijavanju planeta, te u vremenu kada čovječanstvo sve više iscrpljuje prirodne resurse i narušava čitave ekosustave uzrokujući izumiranje brojnih životinjskih i biljnih vrsta, postaje sve jasnije da se utjecaj našeg ponašanja na okoliš mora smanjiti kako bismo kao vrsta održali prihvatljive uvjete života.

Zelena arhitektura u takvim okolnostima postaje etički način razmišljanja i jedno od rješenja za očuvanje okoliša. Međutim, kako bi zelena arhitektura imala odgovarajući učinak, mora postojati suradnja između arhitekata, inženjera i građevinskih tvrtki, a možda najvažnije, mora postojati svijest i briga običnih građana.