intervju: Dijana Vandekar – Tamo gdje prostor priča

U vremenu kada se interijeri sve češće svode na estetiku, arhitektica Dijana Vandekar podsjeća da je dizajn mnogo više od forme i funkcije. U njezinom radu, prostor postaje priča – promišljena, emotivna i kontekstualno ukorijenjena.

Diplomirana arhitektica s bogatim iskustvom u projektiranju i dizajnu interijera hotela, restorana i domova, Dijana njeguje interdisciplinarni pristup koji povezuje arhitekturu, dizajn interijera, produkt dizajn i storytelling.

Kroz projekte koji odišu jednostavnošću i elegancijom, njezin potpis prepoznaje se u harmoniji materijala, taktilnosti i atmosferi koja proizlazi iz dijaloga između mjesta, korisnika i prostora.

Posebno ju inspirira lokalni kontekst – onaj tihi, ali moćni sloj koji oblikuje identitet svakog interijera. U razgovoru za „grenef.“, Dijana Vandekar otkriva kako pristupa svakom projektu kao jedinstvenom iskustvu, zašto vjeruje da prostor mora imati dušu i što za nju znači održivost u arhitekturi i dizajnu. Govori o izazovima suvremenog urbanizma, ulozi arhitekture u stvaranju vrijednosti prostora, važnosti suradnje i komunikacije u timu te o tome zašto smatra da dizajn treba biti i estetski i strateški alat.

Kako biste opisali svoj osobni arhitektonski rukopis i što Vas najviše definira kao arhitekticu?

Moj rukopis proizlazi iz spoja arhitekture, dizajna interijera i produkt dizajna. Primarno se bavim projektiranjem interijera, gdje prostor promatram kao cjelinu koja oblikuje doživljaj – emocionalno, funkcionalno i estetski. Vjerujem da dizajn nije samo o formi i funkciji, već o stvaranju identiteta prostora koji rezonira s ljudima i odražava lokalni kontekst.

Kod projekata boutique hotela, osim dizajna, važan mi je i strateški pristup – kako prostor podržava poslovni model i priču brenda. Zato surađujem sa stručnjacima za storytelling i strateško planiranje, kao i s umjetnicima, dizajnerima namještaja i majstorima, kako bi svaki projekt bio autentičan, prepoznatljiv i održiv.

Kod privatnih interijera, fokus mi je na stvaranju prostora koji odražava osobnost i način života klijenata – prostora koji s vremenom postaje njihov istinski dom.

Koji aspekti arhitekture Vas najviše inspiriraju pri svakom novom projektu – prostor, ljudi, kontekst, materijali?

Uvijek krećem od priče mjesta i ljudi. Tek kada razumijem tko će koristiti prostor i što on predstavlja, biram materijale i paletu boja. Na to se nadovezuje funkcionalna organizacija prostora, koja je ključna za udobnost i iskustvo korištenja.

Vjerujem da se svaki prostor mora projektirati u skladu s namjenom i kontekstom. Kod projekata hotela važno mi je da unutrašnje uređenje odražava identitet brenda i podneblje, a kod privatnih projekata osobni identitet i stil života korisnika. Dodatno, interijer mora korespondirati s arhitekturom objekta. Uživam u otkrivanju tog potencijala, povezivanju arhitekture i interijera u jedinstvenu cjelinu te osmišljavanju novog identiteta prostora.

Kontekst je uvijek važan: interijer hotela u Zagrebu ne smije izgledati isto kao onaj u Splitu, čak i za isti brend. Isto tako, uređenje obiteljskog doma mora biti u skladu s ljudima koji u njemu žive, njihovim navikama i potrebama.

Koliko u Vašem radu utječe lokalni kontekst i specifičnosti mjesta na konačni oblik projekta?

U potpunosti. Lokalni kontekst nije samo dekor, nego temelj identiteta svakog prostora.

On usmjerava izbor materijala, paletu boja, pa i način na koji prostor „diše“. Volim projekte u kojima mjesto diktira ritam – gdje je prostor istodobno suvremen i ukorijenjen u okolinu.

Vaši projekti često odišu jednostavnošću i elegancijom. Je li to namjerna strategija ili prirodan rezultat Vašeg procesa rada?

Rekla bih da je to rezultat mog procesa rada i načina na koji razmišljam. Volim prostore koji su dobro organizirani, pročišćeni i uravnoteženi, bez pretrpanosti namještajem ili pretjerane dekorativnosti. Nastojim stvarati interijere koji odolijevaju trendovima, s čistim linijama i prirodnim materijalima. Cijenim klasike dizajna, ali se volim poigrati i suvremenim komadima, uvijek pazeći na kvalitetu, trajnost i dugovječnost prostora.

Koji Vam je dosad bio najveći profesionalni izazov i što ste iz njega naučili?

Izazova je bilo tisuću, u različitim segmentima poslovanja. Nekada bih naučila iz prve, no bilo je i situacija gdje sam ponavljala gradivo. Jedan od izazova koji se najčešće pojavljuje u fazi projektiranja, posebno kod hotela, jest usklađivanje kreativnosti s realnim investicijskim okvirom i operativnim potrebama hotela. Naučila sam da dizajn nije sam sebi svrha – mora biti održiv i strateški. Da bi dizajn bio u skladu s investicijskim i operativnim okvirima, povezala sam sa stručnjacima za feasibility analize i tako klijentima pružam potpunu, strateški utemeljenu uslugu.

Imajući u vidu sve promjene u urbanom okruženju Zagreba i Hrvatske, kako gledate na ulogu arhitekture u oblikovanju grada?

Arhitektura se nadovezuje na parametre definirane prostornim planovima, koji su, nažalost, često najmanje definirani od strane struke, i tu nastaje problem. Smatram da arhitektura ima odgovornost stvarati vrijednost u prostoru – ne samo kvadratima, nego kvalitetom života, no ostvarenje toga ne ovisi isključivo o arhitektima.

Što se tiče Zagreba, veseli me što su napokon izglasane izmjene i dopune GUP-a – to je bilo nužno. Početkom godine, tražeći novi stan, obišla sam dijelove grada u kojima nikada ranije nisam bila i ostala u šoku koliko su urbanistički devastirani: parcele obiteljskih kuća na kojima niču zgrade, katastrofalna infrastruktura, nedostatak vegetacije na čestici, a o pogledu kroz prozor da i ne govorim. Pritom, cijene su izrazito visoke.

Mislim da generalno nedostaje veća razina svijesti – prostor nije nepresušan resurs i da kvalitetan prostor direktno utječe na kvalitetu života općenito.

Koliko je za Vas važna dugoročna održivost i ekološki pristup u projektiranju prostora?

Kroz dosadašnje projekte trudila sam se to primjenjivati biranjem lokalnih materijala i suradnjom s lokalnim majstorima i proizvođačima. Dodatno, razmišljam i o tome kako će prostor stariti, koliko je jednostavan za održavanje i otporan na habanje. Cilj mi je projektirati prostore koji su trajni, funkcionalni i ugodni za korištenje, a ne vođeni trenutnim trendovima.

Međutim, moram priznati da u području dugoročne održivosti i ekološkog pristupa još uvijek imam prostora za učenje i napredak.

Postoji li arhitektura ili pojedini projekt u svijetu koji Vas posebno inspirira i koji utječe na Vaš profesionalni razvoj?

U svijetu, ali i kod nas, postoji mnogo iznimnih arhitekata i projekata koji su oblikovali moj profesionalni razvoj. Dio mog procesa rada je da za svaki novi projekt proučim slične primjere – što je u njima dobro i zašto me inspiriraju. Najveću vrijednost arhitekture osjećam kada je mogu doživjeti uživo – tada prostor doista oživljava.

Posebno me fasciniraju projekti koji spajaju kreativnost, inženjersku preciznost i majstorstvo izvedbe. U tom smislu, inspirirali su me Studio 3LHD, gdje sam započela svoj profesionalni put i naučila kako arhitektura i interijer zajedno grade doživljaj hotela, koliko je važna koordinacija s timom i pažnja prema detaljima te kako prostorna organizacija utječe na iskustvo gosta. Zatim Sandra Taruella, čiji su interijeri profinjeni, topli i u savršenom skladu s arhitekturom, s izuzetnim osjećajem za prostornu organizaciju i doživljaj korisnika, te David Chipperfield, čiji rad pokazuje kako arhitektura može biti istovremeno senzibilna prema kontekstu i materijalima te precizna u balansu između forme i funkcije.

Što smatrate najvažnijim u odnosu prema timu i suradnicima da bi svaki projekt imao „jedinstvenu energiju“?

Transparentnost i međusobno povjerenje, poštovanje i nadopunjavanje. Kad svi vjeruju u zajedničku ideju, to se osjeti na projektu – postaje usklađen, harmoničan i živ.

Kako pristupate izboru materijala i detalja u projektima da bi prostor dobio „dušu“ i jedinstveni karakter?

Svaki materijal nosi trag mjesta iz kojeg dolazi – njegovu teksturu, miris, toplinu i sjećanje koje prenosi u prostor.

Biram ih tako da pričaju priču konteksta, bilo da je riječ o lokalnom kamenu, drvu ili ručno izrađenom tekstilu. Materijali stvaraju taktilnu poveznicu između prostora i čovjeka, onu suptilnu dimenziju koja prostor čini stvarnim i bliskim. Kod projektiranja je važno razumjeti materijale – što se s njima može, a što ne može izvesti.

Detalj, po meni, ne smije biti dekoracija radi efekta, već suptilan naglasak koji pojačava osjećaj autentičnosti i prisutnosti. A da bi sve to zaživjelo, presudno je majstorstvo izvedbe – jer i najbolja ideja ostaje na papiru ako nema vještih ruku koje je mogu pretočiti u stvarnost.

Postoji li projekt na koji ste posebno ponosni i zašto ga smatrate važnim za svoj profesionalni razvoj?

Izdvojila bih projekt interijera boutique hotela u Gorskom kotaru. Iako još nije realiziran, upravo kroz njega sam osvijestila važnost spoja dizajna, storytellinga i poslovne strategije. Projekt sam preuzela u fazi idejnog rješenja interijera, s već postavljenim konceptom u smislu priče i kolorita, koji mi je bio vrlo zanimljiv. Bilo je izazovno razvijati prostor unutar palete boja koja se uvelike razlikovala od mog dotadašnjeg rukopisa, ali upravo mi je to iskustvo otvorilo novi pogled na interpretaciju atmosfere i identiteta prostora. U suradnji s kolegicom Kristinom Marković stvorila sam autentičan i ugodan interijer koji spaja identitet podneblja i suvremeni dizajn interijera.

Kako vidite važnost promocije arhitektonskih ureda i projekata kroz medije, časopise, društvene mreže i stručna izdanja poput „grenef.-a”?

Promocija je danas iznimno važna jer otvara dijalog i omogućuje da jasno komuniciramo čime se bavimo, kako pristupamo projektima i što time dobiva klijent. Kroz taj dijalog ne predstavljamo samo projekte, već i vrijednosti koje stoje iza njih – kulturu prostora, kvalitetu života te ulogu arhitekta i dizajnera u oblikovanju tih iskustava.

Iz mog iskustva, šira javnost često ne zna što točno radi arhitekt, građevinar ili projektant interijera, pa je važno kontinuirano govoriti o tome. Mediji poput „grenef.-a“ doprinose tome da se taj razgovor vodi promišljeno, stručno i s poštovanjem prema struci.

Kada ste poduzetnik, ova tema postaje još važnija – jer ako sami ne pokažete da postojite, teško ćete doći do prilika za rad.

Što Vas trenutno najviše inspirira u arhitekturi i dizajnu, i kako to utječe na projekte koje razvijate?

Trenutno me najviše inspirira autentičnost malih hotela – način na koji suvremenim jezikom interpretiraju lokalnu priču i stvaraju prostor s karakterom. Sve više me zanima kako dizajn može biti strateški alat: kako prostor ne samo estetski oblikuje doživljaj, već i podržava poslovni model, operativne tokove i identitet brenda.

Zato u projekte uključujem stručnjakinje za storytelling i strateško pozicioniranje – jer vjerujem da samo interdisciplinarnim pristupom možemo stvoriti prostore koji su estetski, emocionalno i poslovno usklađeni. Mislim da će upravo takav, promišljen i održiv dizajn – koji spaja priču, funkciju i iskustvo gosta – obilježiti budućnost hotelske arhitekture.