Arhitektura

projekt: Dies d.o.o. – Suvremeni prostor proizvodnje, boravka i vinske tradicije

naziv projekta: Vinarija i Hotel Trs / autor projekta: Dies d.o.o. / photo: Ivan Ripić i Marko Džavić

Rijetki su projekti na kojima se između projektanta i investitora od samoga početka uspostavi toliko prirodna suradnja kao što se to dogodilo tijekom projektiranja Vinarije i Hotela Trs u Iloku.

Već nakon prvog upoznavanja autorski tim arhitektonskog ureda Dies osjećao se kao da je došao na poznat teren, među ljude s kojima dijeli sličan način razmišljanja i razumijevanja prostora. Nakon gotovo deset godina suradnje taj je osjećaj postao još snažniji, a odnos povjerenja između investitora i arhitekata pokazao se kao jedna od ključnih pretpostavki kvalitetne realizacije.

Projekt je započeo kupnjom zemljišta na kojem se nalazila stara zgrada HEP-a. Ispod cijele građevine prostirao se postojeći vinski podrum, dok je u brdo na istoj čestici bio ukopan još jedan, manji podrum namijenjen crnom vinu. Upravo su zatečeni prostorni slojevi, zajedno s konfiguracijom terena i karakterom Iloka, odredili smjer budućeg razvoja kompleksa.

Ilok je grad snažno povezan s vinogradarstvom i proizvodnjom vina, ali i sredina prepoznatljive povijesne vrijednosti.

Zbog toga je jedan od prvih zahtjeva investitora bio da nova arhitektura ne bude nametljiva.

Nije se tražila monumentalna gesta niti građevina koja će svojim volumenom dominirati neposrednim okruženjem. Projektni zadatak mogao bi se sažeti u nekoliko jednostavnih riječi: neka arhitektura bude funkcionalna, korektna i primjerena mjestu.

Takav je zahtjev, međutim, otvorio složeno arhitektonsko pitanje: Kako oblikovati suvremeni proizvodni i turistički kompleks koji će imati prepoznatljiv identitet, a istodobno neće opteretiti ambijent u kojem nastaje?

Vinarija kao razvedeni industrijski krajolik

Prva faza projekta obuhvatila je izgradnju zgrade vinarije. Polazišni zadatak naizgled je bio jednostavan – trebalo je projektirati halu površine približno 1.000 četvornih metara u kojoj će se prerađivati grožđe i skladištiti vino. Investitori su arhitektima predstavili i osnovnu skicu zamišljenog prostora: jednostavan kvadar koji izlazi iz brda.

Projektanti su, međutim, u zadatku prepoznali priliku da se uz funkcionalan proizvodni pogon oblikuje i reprezentativan prostor koji će postati dio identiteta vinarije. Veliki volumen hale najprije je podijeljen prema različitim funkcionalnim cjelinama proizvodnog procesa. Takva organizacija omogućila je da se jedinstvena masa razgradi na nekoliko manjih, međusobno povezanih volumena.

Rezultat je razvedena građevina sastavljena od funkcionalnih traka koje kao da izviru iz brda. Svaka od njih drugačije je oblikovana i izlomljena te se razlikuje u svojem presjeku, visini i prostornom karakteru. Umjesto jedne velike industrijske hale, nastala je kompozicija manjih volumena koji prate funkciju, teren i mjerilo okolnog prostora.

Takvim oblikovanjem izbjegnuta je pojava masivne građevine koja bi opteretila ambijent.

Vinarija se, unatoč svojoj površini i proizvodnoj namjeni, vizualno približava krajoliku. Njezini se volumeni ne postavljaju kao izdvojeni objekt na terenu, nego kao nastavak topografije iz koje izrastaju.

Važnu ulogu u projektu imala je i ponovna uporaba postojeće čelične konstrukcije.

Konstrukcija je prethodno demontirana s jedne skladišne zgrade, nakon čega je prilagođena potrebama novog projekta i ugrađena u vinariju.

Osim racionalnog korištenja dostupnih resursa, ovakav postupak predstavlja i važan element održivosti projekta. Nova se vrijednost nije stvarala isključivo izgradnjom od novih elemenata, nego i promišljenom uporabom onoga što je već postojalo.

Za završnu obradu građevine odabrani su aluminijski paneli, karakteristični za suvremenu industrijsku arhitekturu. Njihova tehnička preciznost, jednostavnost i neutralnost nadopunjene su fasadnom opekom, koja prostoru daje toplinu i humanije mjerilo. Boja i tekstura opeke povezuju zgradu s okolnom zemljom, vinogradima i tradicijom građenja u tom dijelu Hrvatske.

Kontrast industrijskog aluminija i taktilne opeke pritom nije samo dekorativan. On odražava i samu prirodu vinarije – spoj suvremenog tehnološkog procesa i dugotrajne tradicije proizvodnje vina.

Stari podrum kao središte novog hotela

Druga faza projekta obuhvatila je izgradnju hotela na mjestu stare zgrade HEP-a. Iako je postojeća nadzemna građevina uklonjena, sačuvan je njezin najvrjedniji dio – veliki vinski podrum koji se prostirao ispod cijele zgrade.

Iz podruma su uklonjeni naknadno ugrađeni betonski spremnici, a postojeći zidovi od opeke pažljivo su očišćeni i restaurirani. Cilj nije bio stvoriti idealiziranu rekonstrukciju staroga prostora, nego istaknuti njegovu izvornu materijalnost, prostorne proporcije i atmosferu.

Upravo je taj podrum postao glavna fokalna točka cijelog zahvata i svojevrsno mjesto susreta prošlosti i sadašnjosti.

U njemu je organiziran prezentacijski prostor namijenjen posjetiteljima vinarije i gostima hotela.

Prostor će predstavljati povijest vinogradarstva i proizvodnje vina u Iloku, uz poseban naglasak na razvoj i vina Vinarije Trs. Na taj način podrum više nije samo sačuvani povijesni ostatak, nego aktivan dio suvremenog turističkog iskustva.

Povezivanje prezentacijskog prostora u prizemlju hotela s vinskim podrumom riješeno je i na neočekivano razigran način. Uz uobičajenu komunikaciju, posjetitelji se u podrum mogu spustiti toboganom. Taj element unosi dozu neformalnosti i humora te pokazuje kako prostor namijenjen predstavljanju vinske tradicije ne mora biti strogo muzejski ni ceremonijalan.

Prilikom oblikovanja novog hotela arhitekti su odlučili zadržati približno isti volumen kakav je imala uklonjena zgrada. Namjera je bila u prostoru sačuvati mjerilo i prepoznatljivu siluetu na koju su stanovnici Iloka bili naviknuti. Novi objekt tako ne briše potpuno sjećanje na prethodnu građevinu, nego ga prevodi u suvremenu arhitekturu.

Drvena konstrukcija iznad povijesnog podruma

Kako bi se smanjilo opterećenje starog podruma, nadzemne etaže hotela izvedene su od lamelirane drvene građe. U njima je smješten hotel s ukupno 14 soba i manjim wellness prostorom. Odabir drvene konstrukcije predstavlja racionalan odgovor na zatečene konstruktivne uvjete, ali istodobno doprinosi toplini i ambijentalnoj kvaliteti hotelskog prostora.

Početna ideja bila je da se na hotelu ponove fasadne obloge korištene na vinariji, čime bi se dvije zgrade dodatno vizualno povezale. Budući da nije bilo moguće nabaviti odgovarajuću fasadnu opeku, projektanti su se odlučili za keramičko pročelje. Njegova tekstura i ton usklađeni su s postojećom vinarijom, pa se kompleks i dalje doživljava kao jedinstvena arhitektonska cjelina.

Materijali pročelja korišteni su i u interijeru, čime je smanjena stroga granica između unutarnjeg i vanjskog prostora. Materijalnost se nastavlja kroz cijelu građevinu, a vizualni dojam prelazi iz interijera prema okolišu i iz vanjskog prostora natrag prema unutrašnjosti.

Glavni ulaz u hotel naglašen je trima konstruktivnim stupovima u obliku slova „Y“. Njihova izražajna geometrija i kontrast prema ostatku pročelja čine ih najprepoznatljivijim elementom zgrade. Ono što je počelo kao konstruktivno i prostorno rješenje s vremenom je postalo svojevrsni simbol hotela.

Kompleks koji povezuje arhitekturu i zajednicu

Hotel i vinarija funkcioniraju u simbiozi. Zajedno s brdom na južnoj strani čestice oblikuju zeleni atrij, zamišljen kao buduće mjesto okupljanja gostiju, posjetitelja i lokalne zajednice. Taj otvoreni prostor povezuje različite sadržaje kompleksa i omogućuje da se život vinarije postupno proširi iz zatvorenih proizvodnih i hotelskih prostora prema krajoliku.

Iako je početna želja bila stvoriti nenametljivu i skromnu arhitekturu, završeni kompleks pokazuje da se skromnost ne mora očitovati u nedostatku identiteta. Ona se ovdje prepoznaje u odnosu prema mjerilu mjesta, poštovanju zatečenog podruma, racionalnoj uporabi konstrukcije, pažljivom izboru materijala i nastojanju da se veliki program razgradi na prostorno prihvatljive cjeline.

Danas, kada su zgrade završene i stavljene u funkciju, autorski tim s ponosom promatra rezultat dugogodišnje suradnje. Vinarija i Hotel Trs nisu samo uspješno realiziran projektni zadatak. Kompleks donosi novu turističku, gospodarsku i društvenu vrijednost Iloku, otvara prostor za predstavljanje vinske tradicije te stvara mjesto na kojem se mogu susretati proizvodnja, arhitektura, gosti i lokalna zajednica.

Arhitekti ipak priznaju da su u jednom dijelu početnog zadatka možda zakazali. Kada se posjetitelj nađe pred Vinarijom i Hotelom Trs, teško je reći da je rezultat sasvim skroman.

Arhitektura se možda ne nameće veličinom, ali se svakako ističe karakterom, toplinom materijala i jasnom prostornom idejom.