Električni automobil nije samo automobil, on je dio puno veće priče.

Posljednjih godina električni automobili postali su jedna od najčešćih tema kada govorimo o održivosti, energetskoj tranziciji i budućnosti prometa. Rasprave se gotovo uvijek svode na ista pitanja. Koliki je doseg vozila? Koliko traje punjenje? Ima li dovoljno punionica? Isplati li se kupiti električni automobil ili je ipak bolje pričekati neku novu tehnologiju?

Sve su to legitimna pitanja, no postavljamo li pogrešna pitanja?

Električni automobil nije proizvod koji bismo trebali promatrati odvojeno od svega ostalog. On nije samo zamjena za automobil s motorom na unutarnje izgaranje. On je dio jednog puno većeg sustava koji, ako ga promišljeno osmislimo, može značajno promijeniti način na koji proizvodimo, pohranjujemo, trošimo i upravljamo energijom.

Elektroprojektanti ne bi trebali kuću ili zgradu promatrati samo kao građevinu, već kao živi sustav u kojem svaki element ima svoju ulogu. Solarna elektrana, baterijski sustav, dizalica topline, sustav grijanja i hlađenja, rasvjeta, punionica za električno vozilo i sam automobil – svaki od tih elemenata može funkcionirati zasebno. No njihova prava vrijednost dolazi tek kada počnu surađivati.

Upravo tada kuća prestaje biti samo mjesto stanovanja. Postaje mala energetska mikromreža.

Najčešća pogreška koju danas susrećem nije odabir pogrešne tehnologije, nego način na koji donosimo odluke. Često razmišljamo korak po korak, umjesto da od početka sagledamo cijelu energetsku sliku.

Netko će prvo kupiti električni automobil, pa tek nakon toga razmišljati o punionici. Zatim dolazi ideja o solarnoj elektrani, a tek kasnije o baterijskom sustavu ili upravljanju energijom. S druge strane, sve češće susrećem i investitore koji su već uložili u solarnu elektranu, ali prilikom projektiranja nisu predvidjeli buduću punionicu za električno vozilo, mogućnost ugradnje baterijskog sustava ili način na koji će svi ti sustavi jednog dana međusobno komunicirati.

Svaka od tih odluka sama po sebi može biti dobra. Međutim, kada nisu dio zajedničkog koncepta, često propuštamo najveću vrijednost koju nam suvremene tehnologije mogu pružiti.

Naknadne nadogradnje tada postaju složenije, skuplje i nerijetko predstavljaju određene kompromise.

Energetska učinkovitost nije rezultat jedne dobre odluke. Ona je rezultat promišljenog planiranja u kojem se kuća, proizvodnja električne energije, pohrana energije, punjenje vozila i upravljanje potrošnjom promatraju kao jedan povezani sustav.

Danas tehnologija omogućuje mnogo više nego prije samo nekoliko godina. Električno vozilo možemo puniti kada solarna elektrana proizvodi višak energije, tijekom noći kada je električna energija iz mreže povoljnija ili iz kućnog baterijskog sustava kada je to najisplativije. Pametni sustavi upravljanja mogu automatski odabrati najpovoljniji scenarij, bez potrebe da korisnik svakodnevno razmišlja kada će uključiti punjenje.

I upravo u tome vidim najveću vrijednost moderne tehnologije. Ne u tome da imamo još jednu aplikaciju na mobitelu ili još jedan zaslon koji ćemo svakodnevno pratiti, već naprotiv, smatram da je najbolja tehnologija ona koju gotovo i ne primjećujemo. Ona koja radi tiho, pouzdano i u pozadini, dok se mi bavimo svojim životom.

Tehnologija bi trebala pojednostaviti svakodnevicu, a ne stvarati dodatne obveze.

Nažalost, još uvijek često susrećemo objekte u kojima pojedini sustavi rade potpuno odvojeno jedan od drugoga. Solarna elektrana ne „zna” kada se puni automobil. Punionica ne „zna” kolika je trenutačna potrošnja kuće. Baterijski sustav ne koristi se na optimalan način. Sve funkcionira, ali ne surađuje.

Upravo se u toj suradnji krije najveći potencijal. Sve češće govorimo o energetskoj neovisnosti. Posljednjih godina Europa se suočila s energetskim krizama, velikim oscilacijama cijena električne energije, ali i nestancima napajanja uzrokovanima vremenskim nepogodama ili preopterećenjem elektroenergetskog sustava. Hrvatska je, srećom, u znatno povoljnijem položaju i takve situacije još uvijek nisu dio naše svakodnevice. No upravo nas primjeri iz okruženja podsjećaju koliko je električna energija postala temelj gotovo svih aspekata našeg života.

Danas električna energija ne pokreće samo rasvjetu. O njoj ovise grijanje, hlađenje, komunikacija, rad od kuće, sigurnosni sustavi, ali i mobilnost. Zato energetska neovisnost više nije pitanje prestiža, nego otpornosti.

Kuća koja proizvodi dio vlastite energije, pohranjuje viškove u baterijski sustav i njima upravlja na promišljen način može funkcionirati znatno učinkovitije i sigurnije. Električni automobil u takvom sustavu više nije samo prijevozno sredstvo. On postaje dio energetske cjeline.

U budućnosti će njegova uloga biti još značajnija. Tehnologije poput dvosmjernog punjenja omogućit će da električni automobil, kada nije u vožnji, postane i spremnik energije koji će po potrebi moći napajati kuću ili pomagati stabilnosti elektroenergetske mreže. Time vozilo prestaje biti samo potrošač električne energije i postaje njezin aktivni sudionik.

Možda upravo zato električnu mobilnost ne bismo trebali promatrati kroz pitanje: „Isplati li se?” Pravo pitanje glasi: „Kako želimo upravljati energijom u vlastitom domu tijekom sljedećih dvadeset ili trideset godina?”

Odgovor na to pitanje neće dati proizvođač automobila, niti proizvođač solarnih panela. Dat će ga kvalitetno projektiranje. Dobar elektroprojektant neće investitoru ponuditi samo popis uređaja koje treba kupiti. Njegov je zadatak razumjeti način života korisnika, analizirati njegove potrebe i osmisliti sustav koji će funkcionirati kao cjelina. Tek tada tehnologija ostvaruje svoj puni potencijal.

Možda zato danas više nego ikada vjerujem da električni automobil nije pitanje mode, prestiža ili prolaznog trenda. On je dio jednog novog načina razmišljanja u kojem energiju više ne promatramo kao trošak koji svakoga mjeseca plaćamo, nego kao vrijedan resurs kojim možemo upravljati odgovorno, pametno i dugoročno.

Kada se sustav kvalitetno isprojektira, ne dobivamo samo niže račune za električnu energiju. Dobivamo sigurniji dom, veću energetsku otpornost, jednostavnije korištenje tehnologije i osjećaj da svakodnevnim odlukama doprinosimo održivijem društvu.

Možda se upravo u tome krije najveća vrijednost električne mobilnosti. Ne u samom automobilu, nego u činjenici da nas potiče razmišljati šire, o tome kako projektirati domove koji neće biti samo mjesta stanovanja, već male, pametne i održive mikromreže spremne za izazove budućnosti.

Autorica teksta: dr. sc. Petra Mesarić Poredoš, mag.ing.el.tech.inf. Ovlašteni inženjer elektrotehnike, direktorica SmartWay d.o.o.