Prostori koji se vide, pamte i prodaju

Postoji jedna stvar koju sam kroz godine rada naučila, a koja se gotovo nikada ne spominje kada govorimo o prodaji. Ljudi misle da prodaju cijena, reklama ili dobra lokacija. Sve je to važno, ali prije svega toga prodaje prvi dojam.

Prvi dojam traje svega nekoliko sekundi. Toliko je dovoljno da odlučimo hoćemo li zastati ispred izloga, ući u trgovinu, sjesti u restoran ili nastaviti hodati dalje. Naša podsvijest reagira puno prije nego što počnemo racionalno razmišljati. Zato dobro osmišljen prostor nije luksuz niti stvar ukusa. On je poslovni alat.

To sam najbolje naučila tijekom deset godina rada u međunarodnom modnom lancu, gdje sam bila odgovorna za uređenje prodajnog prostora i izloga. Svaki je dan bio svojevrsno istraživanje tržišta. Ono što smo prethodnog dana pažljivo složili na glavnim pozicijama vrlo je često već sutradan bilo rasprodano.

Moj prvi zadatak ujutro nije bio osmisliti novu dekoraciju, nego nadopuniti ono što su kupci kupili. To je bio najiskreniji pokazatelj onoga što privlači ljude.

Nisam trebala ankete ni komplicirane analize. Kupci su svojim odabirom svaki dan pokazivali što ih je privuklo.

Upravo zato danas vjerujem da visual merchandising nije ukrašavanje prostora. To je način komunikacije s kupcem. Dobro osmišljen prostor može prodavati jednako snažno kao dobra reklama, a ponekad i puno bolje.

To sam kasnije počela primjenjivati i na drugim projektima.

Jedan od onih koji mi je posebno ostao u sjećanju bio je idejni koncept za mali beach bar uz more. Vlasnici su bili brodograditelji, a uz pješčanu plažu imali su simpatičan bar u kojem su se prodavali sladoledi, pića i lagani zalogaji. Na prvi pogled nije mu nedostajalo gotovo ništa. To „gotovo“ zapravo je bilo ono najvažnije – razlog zbog kojeg bi netko došao baš tamo i poslije o tom mjestu pričao drugima.

Kada krećem u projekt, nikada prvo ne razmišljam o bojama ili namještaju. Najprije tražim priču. Ono nešto autentično što već postoji, ali još nije ispričano.

U ovom slučaju odgovor je bio u samoj obitelji vlasnika. Dva brata bila su izvrsni surferi. Tada se pojavila misao – pa zašto upravo to ne bi postalo identitet cijelog bara?

Tako je nastala ideja da središnji element prostora bude veliki barski stol izrađen u obliku surferske daske, dovoljno velik da oko njega sjedi dvadesetak ljudi. Nisam htjela obične stolove razbacane po prostoru. Htjela sam mjesto okupljanja. Stol oko kojeg će se ljudi upoznavati, nazdravljati, fotografirati i spontano provoditi više vremena.

Iz te prve ideje počele su se nizati druge. Kako je plaža bila idealna za početnike, predložila sam da beach bar postane i mjesto za najam surferskih dasaka te organizaciju škole surfanja. Time više nije bio samo beach bar. Postao je mjesto doživljaja.

A onda se rodila još jedna ideja koja mi je i danas jedna od dražih. Zamislila sam stari drveni brod izvučen na obalu. Na njemu veliko bijelo jedro koje danju izgleda kao dio ambijenta, a navečer postaje platno za filmske projekcije. Ljudi sjede na ležaljkama uz more, pijuckaju koktele, grickaju nešto iz beach bara i gledaju film pod zvijezdama.

Možda će netko reći da to nema veze s prodajom. Ja mislim da sve ima veze s prodajom.

Jer ljudi na društvenim mrežama ne dijele račun koji su platili. Dijele iskustvo koje su doživjeli.

Fotografiraju mjesto koje ih je oduševilo. Označe lokaciju. Pošalju fotografije prijateljima. Požele se vratiti.

Takav prostor postaje najbolja reklama koju možete imati. On radi za vas svaki dan, a svaki gost postaje vaš ambasador. Kada uspijete stvoriti mjesto koje ljudi žele fotografirati i podijeliti, uštedjeli ste tisuće eura koje biste inače potrošili na oglašavanje.

Upravo zato vjerujem da svaki poslovni prostor treba imati barem jedan element zbog kojeg će netko zastati i pomisliti: „Ovo još nisam vidio.“

To ne mora biti velika investicija. Ponekad je dovoljna jedna dobra ideja. A dobra ideja često vrijedi više od najskuplje reklame. Izlog ne prodaje proizvod. Izlog prodaje želju da uđemo.

Često čujem rečenicu: „Bitno je samo da se vide svi proizvodi.“ Ne slažem se. Ako pokušamo pokazati sve, na kraju nismo rekli ništa…

Možda se na prvi pogled čini da trgovina odjećom, beach bar i stara kamena kuća nemaju ništa zajedničko. Meni su upravo oni pokazali da imaju sve zajedničko.

Svaki od tih prostora imao je trenutak u kojem je nekoga privukao, zadržao i ostao mu u sjećanju. A upravo je to, prema mom iskustvu, najveća snaga dobrog dizajna. Ne stvoriti samo lijep prostor, nego prostor koji komunicira, budi emocije i ostavlja trag.

Jer na kraju ljudi možda zaborave što ste prodavali. Ali nikada neće zaboraviti kako su se osjećali u vašem prostoru.

Autorica teksta: Lana Anderson, eko dizajner interijera i Feng Shui savjetnik