Umanjenje potrebe za novim resursima i smanjenje otpada

Građevinska industrija danas je više nego ikad usmjerena prema održivim materijalima i inovativnim rješenjima u proizvodnji i pri odabiru materijala, što potvrđuje potrebu za energetskom i društvenom odgovornošću te ekološku osviještenost.

Uslijed stalnih klimatskih promjena i izazova, kao i sve veće potrošnje postojećih resursa, u svijetu je izražena tendencija očuvanja prirode, ekosustava, ali i zdravlja ljudi.

U tom svjetlu sve se više kompanija okreće cirkularnoj ekonomiji, koja počiva na odgovornom trošenju prirodnih resursa, odnosno recikliranju i ponovnoj uporabi materijala, gdje se ponovno udahnjuje život dotrajalim elementima, ali se štede energija i sirovine, smanjuje otpad i postiže zdravije okruženje.

Recikliranje, obnova i ponovna uporaba materijala osnova su cirkularne ekonomije koja dobiva sve veći zamah u različitim proizvodnim i gospodarskim sektorima. Sve češće se primjenjuje i u Srbiji, prepoznata kao važan princip suvremene industrije općenito, pa tako i građevinske, a njezine se prednosti ne ogledaju samo u ekonomskom aspektu, već su važne i s ekološkog stajališta.

Stoga cirkularna ekonomija predstavlja princip koji doprinosi društvu u cjelini jer se vodi računa o resursima, čuva priroda, ali i razvija osjećaj za okruženje i težnja za smanjenjem otpada. Upravo se mnoge tvrtke vode postulatima kružne ekonomije i međusobno postaju konkurenti u novim idejama i izazovnim rješenjima.

Kada je riječ o stolariji, prozori i vrata koji su dotrajali sada neće završiti kao otpad, već će se materijali obnoviti i ponovno koristiti, te će na taj način staro postati novo. Proizvodi će samim time dobiti produženi životni vijek, čime se zapravo potvrđuje osnovni ekonomski model kruženja materijala.

To predstavlja uštedu u pogledu resursa, ali i proizvodnih procesa, posebno jer se sve češće koriste reciklirani materijali i svakim danom općenito raste postotak reciklata i u novim elementima. Građevinarstvo je izrazito produktivna gospodarska grana i vrlo plodno tlo za ostvarivanje principa cirkularne ekonomije, što se naročito može primijeniti u proizvodnji stolarije.

Primjenom cirkularne ekonomije potiče se industrijska ekonomija koja se ne temelji na principu bacanja iskorištenog, već na umanjenju potrebe za novim resursima i smanjenju otpada, te ponovnoj uporabi korištenih materijala i recikliranju starih elemenata. To je potpuno drugačiji princip poslovanja od onoga poznatog u prošlom stoljeću – linearnog.

Smanjenjem otpada smanjuju se zagađenje i loš utjecaj na ekosustav nastao emisijom štetnih plinova; smanjenjem proizvodnje novih materijala čuvaju se resursi, manje se zagađuju zrak i tlo, te se tako čuva i obnavlja priroda. Naposljetku, potiče se razvoj inovativnih rješenja, stvaranje novih poslovnih prilika, otvaranje radnih mjesta i očuvanje prirodnog okruženja.

Specifičnost cirkularne ekonomije ogleda se u tome što se ona ne bavi samo finalnim proizvodom, već svim fazama njegove proizvodnje, odnosno počinje od eksploatacije resursa i proizvodnje proizvoda, pa sve do primjene i kasnije ponovne uporabe. Na taj način teži se održivoj ekonomiji jer se koriste obnovljivi izvori energije, a starim proizvodima udahnjuje se novi život.

U našem društvu sve se više implementiraju ideje kružnog poslovanja, iako smo još uvijek daleko od njegove primjene u Europskoj uniji. Dakle, sve se više proizvođača i tvrtki iz sektora građevinarstva, a posebno unutar industrije prozora, okreće upravo cirkularnoj ekonomiji kao sigurnom i pametnom izboru, koji je tehnološki i ekološki opravdan, a ekonomski i društveno poželjan.

Prijelaz na cirkularnu ekonomiju pojedinih sustava podrazumijeva osiguravanje i potrebnih propisa, koji će potkrijepiti i standardizirati uporabu postojećih materijala, ali i tehnološku i logističku podršku koja će to omogućiti.

Kružna ekonomija, dakle, povezuje više različitih procesa i stručnjaka, te tako država preko odgovarajućih ministarstava propisuje pravila i kontrolira primjenu propisa, ali su jednako važni i projektanti, proizvođači, instalateri, kao i finalni korisnici koji na kraju ipak moraju biti zadovoljni.

Jedno od područja gdje se u sve većoj mjeri primjenjuju postulati kružne ekonomije kod nas, kao što smo rekli, upravo jest sektor stolarije. Ulaganjem u tehnologiju i širenjem znanja i kapaciteta mnoge su tvrtke zauzele važne pozicije na putu prema potpunoj implementaciji cirkularne ekonomije u poslovanje.

Sa shvaćanjem da je ulaganje danas ulaganje za bolje sutra, dobivaju se proizvodi koji imaju obilježja reuse, refurbish, remanufacture, a koja podrazumijevaju reciklažu i ponovnu uporabu, čime će se svakako smanjiti akumulacija otpada, bilo onog nastalog uporabom materijala, bilo rušenjem, te općenito obnovljeni i popravljeni komadi, faktički reparirani, renovirani i/ili prenamijenjeni, koji nakon procesa obrade nastavljaju sa životnim ciklusom.

Također, postojeći prozori mogu se, primjerice, obogatiti dodatnim elementima koji će ih učiniti energetski učinkovitim (npr. dodavanjem termoizolacijskog stakla, brtvi, zamjenom okova, prebojanjem, estetskim osvježavanjem i dr.).

Kod proizvodnje prozora možemo govoriti i o staklu i o profilima. Staklo se često dobiva od recikliranog materijala pri čemu se smanjuje njegova potrošnja jer ono dotrajalo postaje novi resurs. Također, stari drveni profili mogu se revitalizirati i ponovno upotrebljavati nakon reparacije.

Međutim, ova tendencija naročito je prisutna kod profila od aluminija i PVC-a, pri čemu se od starih proizvoda, nakon svih nužnih procesa, dobivaju potpuno novi elementi, samo ovisi koliki je udio reciklata.

Posebno je razvijena reciklaža kod PVC-a i to tako što se stari proizvod melje do sitnih granula, koje se potom ponovno koriste. Što se tiče aluminijskih prozora, oni također mogu dobiti novi život, pri čemu zadržavaju kvalitetu, otpornost i sve druge performanse koje su ih činile jedinstvenim izborom. Smanjenjem otpada, koji je sada faktički novi resurs, skraćuje se i proizvodni proces, troši se manje energije i vremena, a pokazujemo i brigu o ekologiji.

Konačno, proizvođači slijedeći postulate kružne ekonomije pokazuju težnju prema održivim i inovativnim rješenjima, što se ogleda i u izboru energetski učinkovitih materijala, i u poštivanju međunarodnih standarda održivosti. Svakako, važno je napomenuti da je i dizajn ove stolarije atraktivan i privlačan, uklopiv u aktualne trendove uređenja fasada i interijera.

Poštujući različite standarde pri proizvodnji i korištenju ekoloških i recikliranih materijala, kompanije ispunjavaju zahtjeve i međunarodno priznatih certifikata održivosti, poput LEED i BREEAM.

Primjenom cirkularne ekonomije dolazimo do promjene načina razmišljanja kroz promjenu načina poslovanja. Naime, iako je tehnološki napredak svakako omogućio različite inovacije u gospodarstvu, sve se više prati sustav kružne ekonomije koji je promijenio i koncept proizvodnje i kasnije uporabe proizvoda.

Na ovom putu važni su podrška i poticaj usmjereni prema društvu, ali i razvoj svijesti građana o tome koliko je kružna ekonomija važna za razvoj gospodarstva, očuvanje prirode i zdravlja, a na kraju ima i nezanemarive ekonomske benefite. Ona potpuno mijenja naš odnos prema starim i dotrajalim elementima, koji su nekada smatrani isključivo otpadom.

Različite tvrtke koje se bave stolarijom u svoj proizvodni proces integriraju napredne tehnologije, a njihov rad počiva na temeljito osmišljenim strategijama, koje naposljetku omogućuju izradu energetski učinkovitih i održivih rješenja, također obilježenih vrhunskim dizajnom. Prepoznavši značaj ovakvog poslovanja, sudjeluju u izazovnim projektima, koji određuju i sadašnjost, ali i budućnost građevinske industrije.

Cirkularna ekonomija će vjerojatno s vremenom postati standard u svim domenama građevinarstva jer se vodi vizijom boljeg sutra. Predstavlja budućnost koju treba na vrijeme prepoznati jer će se ulaganje u tehnologiju i ljudske resurse svakako isplatiti – dobit ćemo stolariju koja je energetski učinkovita, proizvedena uz štednju prirodnih resursa, od recikliranih materijala ili s mogućnošću recikliranja, pri čemu je tijekom proizvodnih procesa bilo manje zagađenja i smanjena emisija štetnih plinova, a otpad se smanjuje jer se prerađuje.

Kvaliteta više ne znači samo trajnost i postojanost, već i mogućnost ponovne uporabe, uz konstantnu brigu o neposrednom okruženju.