Arhitektura

projekt: OFIS arhitekti – Život na razini mora

Kamena kuća na otoku Cresu / photo: Tomaz Gregoric

Nitko nije otok, sam za sebe; svaka je osoba dio kontinenta, dio kopna; ako more odnese komad zemlje, Europa se smanjuje kao planina, kao imanje vaših prijatelja ili vaše vlastito“, napisao je engleski metafizički pjesnik John Donne, a citat je istaknuo i Hemingway u slavnom romanu „Za kim zvono zvoni“.

Isto se može reći i za kuće – sve su one dio grada i svaka pridonosi cjelovitosti mjesta.

Materijal za renovaciju kuće na Cresu / photo: OFIS arhitekti

Na otoku Cresu, gradnja je ograničena pitanjem dopreme materijala. Zbog otežanog pristupa, sve intervencije moraju biti pragmatične i promišljene. Takvu arhitekturu karakterizira i mala kamena kuća na uglu trga.

Unutarnje dimenzije objekta su svega 3 x 3 metra, s dvije etaže i potkrovljem iznad prizemlja. Struktura postojeće kuće bila je dovoljno čvrsta da su arhitekti tijekom obnove u potpunosti sačuvali obodne zidove.

Stepenište kuće na Cresu pre renovacije / photo: OFIS arhitekti

Međukatne konstrukcije su uklonjene, a kuća potpuno ispražnjena. Novi interijer prati radikalni arhitektonski koncept. Kuća je ogoljena sve do kamenih vanjskih zidova. Unutar njih umetnuta je lagana drvena struktura koja omogućava upotrebljivost prostora, a istodobno funkcionira kao jedinstveni komad multifunkcionalnog namještaja.

Materijalno oblikovanje tog umetnutog elementa iznimno je jednostavno, premda tehnički zahtjevno. Izrađena je od osnovnog modula – letvica presjeka 4 x 4 cm, koje su na licu mjesta precizno sastavljene u strukturu koja ispunjava kamenu prazninu.

Drveno stepenište u kući na Cresu / photo: Tomaz Gregoric

Nosivost umetnute konstrukcije osigurana je pomoću triju okvira unutar kojih su smještene sve elektroinstalacije, rasvjeta i prekidači. Svi međukatni elementi su prozračni, oblikovani ritmom punog i praznog među letvicama.

Debljina međukatnih ploha iznosi svega 4 cm. Time su arhitekti postigli veliku uštedu prostora, ali i izuzetno lijepu prostornu atmosferu. Novi krovni prozor u potpunosti osvjetljava prostor – doslovno kroz podove – od krova do prizemlja.

Drvena konstrukcija kuće na Cresu / photo: Tomaz Gregoric

Svjetlost odozgo doseže tlo i stvara zanimljivu igru sjena.

Intimnost u prozračnom interijeru osigurana je nišama na svakoj etaži, koje mogu biti naslonjač ili krevet, zatvoren zavjesama. U prizemlju se nalazi kuhinja s blagovaonicom, na prvom katu dnevni boravak koji se može pretvoriti u spavaću sobu, a na drugom katu još jedna spavaća soba.

Svaka etaža ima malu kupaonicu – jednu s tušem i umivaonikom, drugu s WC-om i umivaonikom.

Etaža sa sobom i kupaonicom, interijer / photo: Tomaz Gregoric

Tijekom montaže konstrukcije, izvođači su na trgu ispred kuće postavili improviziranu radionicu. Trg je oživio kao gradsko okupljalište. Stanovnici su pitali stolare mogu li im još nešto izraditi ili popraviti. Gradilište je postalo događaj u gradu. Radove su izvodili majstori iz Slovenije.

Planiranje se odvijalo po principu „konsenzusne arhitekture“: arhitekt daje usmene upute izvođaču, a izvođač radi onako kako ih razumije. Sve slučajnosti i nepredviđene „pogreške“ time postaju sastavni dio rezultata.

Interijer kuhinje u kući na Cresu / Etaža sa sobom i kupaonicom, interijer / photo: Tomaz Gregoric

Suptilna i osjetljiva, ali istovremeno hrabra i neočekivana, ova arhitektura donosi svjež arhitektonski izraz u mirno primorsko mjesto.

… „smrt svakog čovjeka odnosi dio mene, jer pripadam ljudskom rodu“ – isto vrijedi i za kuće u nekada živim mjestima koje se izvan turističke sezone pretvaraju u gradove duhova. Svaka nova napuštena kuća utječe na cijelo naselje, ali svaka nova revitalizacija unosi novi život u mjesto. U slučaju ove kuće na Cresu, romantična prošlost koja definira ambijent nadahnjuje opuštenom suvremenošću.