Slama kao građevinski materijal sadašnjice

U vremenu sve izraženijih klimatskih promjena, rasta cijena energenata i potrebe za održivijim načinom života, građevinski sektor postaje ključni akter u oblikovanju odgovornije budućnosti.

U toj potrazi za promjenom ponovno se otkrivaju materijali koji su gotovo nestali iz suvremene prakse – među njima i slama. Nekada simbol skromnosti i seoskog života, danas postaje odgovor na izazove energetske učinkovitosti, ekološke odgovornosti i inovacije u arhitekturi.

Kroz povijest se slama koristila u kombinaciji s drvetom, ilovačom i vapnom. S razvojem industrijalizacije i modernih tehnologija, prirodni materijali ustupili su mjesto sintetičkim i tehnološki zahtjevnijim rješenjima. Međutim, sve češće se ponovno traže lokalna, dostupna i okolišno prihvatljiva rješenja, čime slama ulazi u novu fazu arhitektonske primjene.

Ona je nusproizvod poljoprivrede, lako obnovljiva i dostupna. Tijekom rasta prirodno pohranjuje CO₂, čime značajno doprinosi smanjenju emisija. Istovremeno je biorazgradiva, energetski učinkovita i zdrava za korisnike, a njezina izolacijska svojstva čine je idealnim materijalom za suvremenu i održivu gradnju.

Arhitektica Marina Zajec, vlasnica projektnog ureda Arhitektura E.L.I. i tehnička savjetnica za EcoCocon sustav za Hrvatsku, već dugi niz godina predano promovira i realizira projekte temeljene na prirodnim materijalima. Pionirski korak napravila je još 2011. godine, izgradnjom vlastite obiteljske kuće od balirane slame. Iako je od tada prošlo gotovo petnaest godina, kuća i dalje u potpunosti odgovara suvremenim standardima stanovanja te svakodnevno potvrđuje svoju funkcionalnost, trajnost i energetsku učinkovitost. Danas služi ne samo kao dom, već i kao jasan i inspirativan primjer održive arhitekture u praksi.

Kroz brojne projekte i predavanja, Marina aktivno radi na implementaciji bio-materijala kao što su modularni paneli od slame koji predstavljaju spoj tradicijskih principa i suvremenih građevinskih standarda. Paneli izrađeni od drvenih okvira ispunjenih gusto prešanom slamom odlikuju se izvrsnim izolacijskim i protupožarnim svojstvima, a certificirani su za niskoenergetske i pasivne objekte.

Osim tehničkih kvaliteta, posebnost ovakvih materijala ogleda se i u osjećaju koji stvaraju – prostor građen prirodnim materijalima pruža neusporedivu ugodu, toplinu i akustičku udobnost.

Jedan od prvih realiziranih projekata u Hrvatskoj koji koristi EcoCocon sustav nalazi se u Koprivnici. Riječ je o samostojećoj prizemnoj kući bruto površine od 186 m², koja na jasan način demonstrira kako se ovakav način gradnje može uspješno uklopiti u svaku sredinu.

Ukupna kvadratura zidova od slamnatih panela u tom projektu iznosi 168 m², čime je ostvarena pohrana od čak 16.396 kg CO₂ – konkretan podatak koji jasno ilustrira ekološki potencijal ovakvog sustava.

Oba projekta potvrđuju kako prirodna gradnja nije ograničena na eksperimentalne niše, već predstavlja izvedivu i održivu alternativu standardnoj arhitekturi – onu koja odgovara stvarnim potrebama suvremenog društva.

Slama nas podsjeća na temeljne principe građenja – na povezanost s lokalnim resursima, potrebu za energetskom učinkovitošću i zdravom unutarnjom klimom. Dok europske zemlje već uspješno integriraju prefabricirane sustave od slame i drva u kolektivnu i javnu izgradnju, u Hrvatskoj ovaj pristup još uvijek nailazi na regulatorne prepreke.

Ipak, praksa u mnogim europskim zemljama pokazuje da je promjena moguća i u građevinama javne namjene.

Osnovna razlika u usporedbi s, primjerice, austrijskim požarnim propisima jest u tome što su kod njih kategorije otpornosti na požar i reakcije na požar pisane u obliku smjernica te se konstruktivni i zaštitni elementi mogu planirati u dogovoru s lokalnim inspektoratima za zaštitu od požara. Dodatno, zgrade javne namjene se svrstavaju u niže skupine zahtjevnosti zaštite od požara.

U Hrvatskoj, ti su zahtjevi zakonski obvezujući, bez obzira na specifičnosti pojedinog projekta, što značajno otežava fleksibilnost u implementaciji inovativnih sustava poput gradnje slamom.

Međutim, praksa u brojnim europskim zemljama pokazuje kako se ovakve prepreke mogu prevladati kroz prilagodljive i kontekstualno osjetljive propise. Jedan od primjera je postupak enkapsulacije, kojim se gorivi materijali poput slame i drva oblažu negorivim oblogama, čime se osigurava propisana protupožarna zaštita. Materijali koji se u tu svrhu najčešće koriste u realiziranim projektima su Fermacell gips-vlaknaste ploče s unutarnje strane zida, FireStop folije i SwissPearl Windstopper Extreme ploče s vanjske strane. Ovakav pristup omogućuje sigurnu primjenu prirodnih materijala i usklađenost s regulativama bez ugrožavanja arhitektonske slobode i održivih principa gradnje.

Priča o slami nadilazi tehničke specifikacije i performanse građevinskog materijala. Ona otvara dijalog o novim vrijednostima u arhitekturi – povezivanju s prirodom, društvenoj odgovornosti i dugoročnoj održivosti.

U vremenu kada je imperativ graditi pametnije, zdravije i s više poštovanja prema okolišu, slama se nameće kao konkretno i učinkovito rješenje. Pokazuje da visoka tehnološka razina izvedbe ne mora isključivati bliskost s prirodom, već da obje mogu koegzistirati u službi arhitekture. Uz edukaciju, umrežavanje i otvorenost prema novim modelima, održiva gradnja može postati dio svakodnevice.Stoga s pravom o njoj govorimo kao o građevinskom materijalu, ne samo budućnosti, već i sadašnjosti.

Autor teksta: Marina Zajec, Arhitektura E.L.I.